20 feb Hrvatska je prekršila prava lica bez državljanstva

U predmetu F.S. protiv Hrvatske (predstavka br. 8857/16, 05.12.2023), Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio da postoji povreda člana 1 Protokola br. 7 (proceduralne garancije koje se odnose na protjerivanje stranaca). 

Predmet se odnosi na protjerivanje podnositelja iz Hrvatske na osnovu prijetnje državnoj sigurnosti, bez navedenih razloga. Podnosilac je rođen 1991. godine u Rimu, a njegovo trenutno prebivalište je nepoznato. Prema njegovim tvrdnjama, živio je u Hrvatskoj od 1998. godine i bio je državljanin Bosne i Hercegovine. Pošto su mu roditelji preminuli kada je bio dijete, živio je sa sestrom, djedom i dvije tetke, koji su bili hrvatski državljani. 2005. godine dobio je privremeni boravak u Hrvatskoj, a 2008. mu je odobren stalni boravak. 2011. godine prvi put je podnio zahtjev za hrvatsko državljanstvo. Dana 19. decembra 2011. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo je uvjerenje da će podnosilac dobiti hrvatsko državljanstvo ako se odrekne državljanstva Bosne i Hercegovine ili pruži dokaze da se odrekao u posljednje dvije godine. Ministarstvo je u obrazloženju navelo da podnosilac ispunjava sve potrebne uslove za dobivanje uvjerenja, a time i hrvatskog državljanstva. Također se pozvalo na član 8a Zakona o hrvatskom državljanstvu. U martu 2013. godine, podnosilac se odrekao državljanstva Bosne i Hercegovine i postao lice bez državljanstva. Zatim je ponovo podnio zahtjev za hrvatsko državljanstvo, a u okviru tog zahtjeva podvrgnut je sigurnosnom pregledu. Prema njegovim tvrdnjama, 16. oktobra 2014. godine pozvan je u sjedište policije u Zagrebu, gdje ga je dočekao B., koji je tvrdio da je agent koji radi za Agenciju za sigurnost i obavještajnu agenciju (u daljem tekstu “Agencija”). B. mu je tražio da sarađuje s Agencijom pružanjem informacija o ljudima koje poznaje iz redova muslimanske zajednice kojoj pripada. On tvrdi da mu je B. prijetio da će, ako odbije saradnju, dobiti negativno mišljenje u vezi sa zahtjevom za državljanstvo, bit će mu prekinut boravak u Hrvatskoj i na kraju će biti protjeran iz zemlje. Podnosilac je prvobitno pristao na prijedlog, a sljedećeg dana sastao se s B. ispred policijske stanice. Zatim je, navodno, B. počeo da ga ispituje o njegovim stavovima o Islamu, ISIS-u i određenim osobama, tražeći da dobije kopiju svih kontakata s njegovog mobilnog telefona. Podnosilac je tada rekao B. da saradnja koja mu je bila tražena bila suprotna njegovim vjerskim i moralnim uvjerenjima i odbio je dalju saradnju. Dana 3. novembra 2014. godine, Agencija je obavijestila policiju da postoje prepreke vezane za državnu sigurnost zbog kojih podnosilac ne bi mogao dobiti hrvatsko državljanstvo, bez dodatnog obrazloženja.

Sud primjećuje da u sudskoj reviziji odluke o protjerivanju, domaći sudovi nisu adekvatno objasnili ni značaj očuvanja povjerljivosti dokumenta Agencije u konkretnim okolnostima slučaja podnositelja, ni obim revizije koju su sproveli. Drugim riječima, u ovom slučaju, domaći sudovi nisu iskoristili proceduralne mehanizme dostupne prema lokalnom zakonu, što bi podnositelju omogućilo efikasnu priliku da iznese argumente protiv njegovog protjerivanja.

Sud zaključuje da, uzimajući u obzir postupak u cjelini i uzimajući u obzir široko polje slobodne procjene koje se daje državama pri odlučivanju o pitanjima vezanim za državnu sigurnost, ograničenje proceduralnih prava podnositelja u postupku njegovog protjerivanja nije bilo suprotno drugoj strani na nacionalnom nivou, tako da suština tih prava nije bila očuvana, a podnositelj nije bio zaštićen od arbitrarnosti.

Sud zaključuje da je došlo do povrede člana 1 Protokola br. 7 Konvencije.