Zakonski priznato pravo na promenu pola onemogućeno u praksi

U slučaju A.D. i drugi protiv Gruzije (predstavka br. 57864/17, 01.12.2022) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života) Evropske konvencije za ljudska prava („Konvencija“). Podnosioci predstavke su transrodni muškarci (žene po rođenju). 

Slučaj se ticao njihovih pritužbi da nisu uspeli da dobiju pravno priznanje svog pola jer nisu podvrgnuti operaciji promene pola. U skladu sa članom 8. Konvencije, sudska praksa ESLJP o zakonskom prepoznavanju pola je utvrdila da se od država članica očekuje da obezbede brze, transparentne i dostupne procedure za promenu registrovanog pola transrodnih osoba. 

ESLJP je primetio da ne samo da je pravo na promenu pola u matičnim knjigama zakonom regulisano u Gruziji, ali je takođe tumačeno kao deo ustavnog prava na slobodu razvoja ličnosti prema članu 12. Ustava. Međutim, uprkos činjenici da takvo pravo postoji u zemlji od 1998. godine, očigledno nije bilo ni jednog slučaja uspešnog pravnog priznavanja promene pola. ESLJP je prihvatio da zakonsko priznavanje pola mora biti regulisano šire  kako bi se zaštitio princip građanskog statusa, konzistentnost i pouzdanost evidencija o građanskom statusu radi potrebe za pravnom sigurnošću. Međutim, dok je pravo na promenu pola u evidenciji građanskog statusa postojalo u Gruziji, zakon nije jasno naznačio uslove koje treba ispuniti za pravno priznavanje promene pola. 

Vlada je takođe propustila da se pozabavi specifičnostima pitanja ESLJP u vezi sa tačnim medicinskim procedurama potrebnim za potrebe pravnog priznavanja promene pola. ESLJP je stoga zaključio da domaće pravo i praksa ne pružaju nikakve indikacije tačne prirode medicinskih procedura koje bi trebalo slediti. Takođe je primetio da je Vlada istakla da je izraz „promena pola“ u Građanskom zakoniku morao biti procenjen na osnovu „bioloških, fizioloških i/ili anatomskih kriterijuma”. Međutim bila je potrebna najveća pažnja i preciznost kada se takvi različiti termini koriste naizmenično, jer svaki od tih pojmova imao je svoje posebno značenje i povlačio je za sobom različite pravne implikacije. Na primer, ako bi se „promena pola“ definisala na osnovu bioloških kriterijuma, onda nikada ne bi bilo moguće dobiti pravno priznavanje pola, jer količinu hromozoma niko ne može promeniti medicinskom intervencijom. 

ESLJP je utvrdio da su nedoslednosti u tumačenju domaćeg zakona od strane domaćih sudova bili uslovljeni, bar delimično, činjenicom da sam zakon nije bio dovoljno detaljan i precizan. Nepreciznost sadašnjeg zakonodavstva podrila je dostupnost zakonskog priznanja promene pola u praksi, a nedostatak jasnog zakonskog okvira ostavio je domaćim vlastima prekomerna diskreciona ovlašćenja, što bi moglo dovesti do proizvoljnih odluka. Prema tome, ESLJP je zaključio da je došlo do povrede člana 8. Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava