05 mar Presuda u korist prava žena u Turskoj: ukidanje člana 187 o promjeni prezimena nakon vjenčanja
Turski Ustavni sud nedavno je donio historijsku odluku o ukidanju člana 187 Građanskog zakonika, stavljajući tačku na uslov da žene moraju usvojiti suprugovo prezime pri stupanju u brak. Ova presuda stupila je na snagu 28. januara 2024. godine i predstavlja značajan korak ka postizanju rodne jednakosti u Turskoj.
Prije ove odluke, član 187 obavezivao je žene da prilikom stupanja u brak preuzmu prezime svog supruga, dozvoljavajući samo ograničenu mogućnost zadržavanja originalnog prezimena putem formalne prijave. Ova odredba, smatrana zastarjelom, ograničavala je prava žena da zadrže svoje rođeno prezime u braku, naglašavajući nepravdu u vezi sa pravima bračnog prezimena.
Put ka ovoj progresivnoj promjeni započeo je 2001. godine kada je Osmi porodični sud u Istanbulu pokrenuo zahtjev za ukidanjem člana 187. Argumentacija u tom prijedlogu pozivala se na principe Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), tvrdeći da se ženama koje stupaju u brak uskraćuje pravo zadržavanja djevojačkog prezimena, što predstavlja kršenje principa jednakosti iz člana 20 Ustava. Ovaj član naglašava pravo na zahtijevanje poštovanja privatnog života, uključujući i pravo na prezime kao osnovni element individualnog identiteta.
Međutim, ova pravna pobjeda dešava se u kontekstu širih problema rodne nejednakosti u Turskoj. Povlačenje zemlje iz Istanbulske konvencije 2020. godine, prvog evropskog sporazuma usmjerenog na rodno zasnovano nasilje, odražava zabrinutost za prava žena. Turska vlada opravdava povlačenje navodeći zabrinutost za “porodične vrijednosti” i “normalizaciju homoseksualnosti”. Ovaj potez izaziva zabrinutost na globalnom nivou, pri čemu žene i organizacije za ljudska prava upozoravaju na katastrofalne posljedice za žene i djevojčice.
Turska se suočava sa značajnim izazovima u vezi sa pravima žena, što se manifestuje u velikom broju femicida, slučajeva porodičnog nasilja, ubistava u odbranu časti i seksualnih napada. Pored postojećih zakonskih okvira protiv rodne diskriminacije i porodičnog nasilja, patrijarhalni stavovi i propusti u mehanizmima pristupa pravdi ometaju efikasnu primjenu i sprovođenje.
Iako je odluka o ukidanju člana 187 pozitivan korak ka postizanju rodne jednakosti, ona naglašava potrebu za sveobuhvatnim reformama. Turska mora riješiti šire probleme u vezi sa pravima žena, obezbjeđujući da pravne promjene prate kulturne i društvene promjene. Put ka pravoj rodnoj jednakosti u Turskoj zahtijeva kolektivan napor usmjeren ka podrivanju patrijarhalnih normi i promovisanju inkluzivnosti na svim nivoima društva.