Srbija prekršila slobodu izražavanja medijskog radiodifuzera: presuda Evropskog suda za ljudska prava

Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je došlo do povrede člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima u slučaju Radiodifuzna kompanija B92 AD protiv Srbije (Predstavka br. 67369/16, 5.9.2023.).

Godine 2011, žalitelj je prijavio da je 12 osoba, uključujući i Z.P., tadašnjeg pomoćnika ministra zdravlja, bilo prethodno uklonjeno sa policijskog spiska osumnjičenih u vezi sa nabavkom vakcina protiv svinjskog gripa. Izvještaj je bio zasnovan na istrazi tima novinara B92, uključujući bilješku dobijenu od dvojice policajaca. Z.P. je kasnije, u aprilu 2012. godine, pokrenuo građansku tužbu protiv žalitelja zbog povrede njegove časti i ugleda zbog netačnih informacija objavljenih od strane žalitelja.

Domaći sudovi su zaključili da su emisije i internet članci kompanije štetili ugledu pomoćnika ministra. Naložili su kompaniji da plati odštetu za nanijetu nematerijalnu štetu, ukloni članak sa svoje web stranice i objavi presudu protiv sebe. Na kraju, Ustavni sud je 2016. godine zaključio da žalitelj nije uspio adekvatno da potvrdi činjenice.

Zbog toga je žalitelj u svojoj žalbi pred ESLJP tvrdio da je država prekršila njegovu slobodu izražavanja zagarantovanu članom 10 Konvencije.

Sud je naveo da „miješanje u slobodu izražavanja žalitelja teži jednom od legitimnih ciljeva predviđenih u članu 10 stav 2 Konvencije, naime zaštiti ugleda ili prava drugih“. Ipak, ostaje da se ispita „da li je miješanje bilo neophodno u demokratskom društvu“.

Sud je naglasio da države imaju široko diskreciono pravo pri ocjenjivanju neophodnosti i obima bilo kakvog miješanja u slobodu izražavanja. Međutim, to diskreciono pravo se sužava kada se komentari odnose na pitanje od javnog interesa.

Pri ocjenjivanju, Sud je razmotrio nekoliko elemenata važnih za uspostavljanje ravnoteže između prava zaštićenih članom 8 (poštovanje privatnog života) i članom 10 (sloboda izražavanja) Konvencije: a) uticaj predmetnog članka ili emisije na debatu od javnog interesa; b) koliko je poznata pogođena osoba i koja je tema izvještaja; c) ponašanje pogođene osobe prije objavljivanja članka; d) način dobijanja informacija i njihova vjerodostojnost; e) sadržaj, forma i posljedice informacije; i f) ozbiljnost izrečene sankcije.

Sud je zaključio da domaći sudovi nisu adekvatno razmotrili važne elemente slučaja i nisu uspostavili pravilan balans između prava na ugled Z.P. i slobode izražavanja žalitelja. Prekoračivši svoja uska diskreciona prava, domaći sudovi su utvrdili da je miješanje bilo nesrazmjerno i neopravdano u demokratskom društvu.

Dalje, Sud je zaključio da „se ne može kritikovati žalitelj da nije preduzeo dodatne korake za utvrđivanje istinitosti spornih navoda i da je uvjeren da je žalitelj postupio u dobroj vjeri i sa marljivošću koja se očekuje od odgovornog novinara koji izvještava o pitanju od javnog interesa“.

Shodno tome, Sud je zaključio da je prekršen član 10 Konvencije.