30 okt Izveštaj o stanju ljudskih prava u Srbiji u 2020. Godini
Beogradski centar za ljudska prava je objavio Izveštaj o stanju ljudskih prava u Srbiji u prvoj polovini 2020. Godine („Izveštaj“), koji ima poseban osvrt na poštovanje ljudskih prava u vreme vanrednog stanja u Srbiji. Izveštaj konstatuje dalje nazadovanje Srbije u demokratskim procesima i navodi ozbiljne slučajeve kršenja ljudskih prava, naročito u periodu od 15. marta kada je u Srbiji uvedeno vanredno stanje zbog pandemije COVID-19.
Od same Oduke o proglašenju vanrednog stanja ali i svih kasnijih mera koje su usvajane, izvršna vlast je u potpunosti preuzela primat u donošenju odluka u odnosu na zakonodavnu, iako Ustav ovo rešenje predviđa kao supsidijarno i izuzetno. Tokom vanrednog stanja došlo je do ozbiljnog narušavanja Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poput nesrazmernog ograničavanja slobode kretanja, a zabeleženi su brojni primeri i svedočenja građana koji su bili prebijani, hapšeni i pritvarani zbog kršenja mere samoizolacije o kojoj nisu ni bili obavešteni na pravno propisan način.
U tom periodu upadljivo je bilo nepostupanje Ustavnog suda Srbije. Od proglašenja vanrednog stanja do prve odluke Ustavnog suda prošlo je 67 dana, a u tom period Ustavni sud je javno reagovao isključivo na navode da je neaktivan.
Stanje na medijskoj sceni nastavilo je da se pogoršava i u 2020. godini. Broj napada i pritisaka na novinare se povećao, retorika vlasti prema medijima koji objektivno izveštavaju se i dalje zaoštrava. Kada je u pitanju pravo na informisanje tokom vanrednog stanja, posebno se ističe u Izveštaju da je zaključkom Vlade od 28. marta određeno da sve informacije u vezi pandemije pruža isključivo Krizni štab na čijem je čelu predsednica Vlade Srbije, što je praktično značilo centralizaciju informisanja i uvođenje cenzure.
Ni pravosuđe kao posebna grana vlasti nije u ovom periodu ispunilo standarde i očekivanja postavljena u cilju efikasnijeg i pravičnijeg pristupa pravdi i zaštiti prava građana. Uvođenje vanrednog stanja uz “skype suđenja” bez mogućnosti da se čuju javna obrazloženja sudskih odluka i neujednačena sudska praksa u pogledu visine izrečenih kazni za izvršenje istih dela u tom periodu, uneli su dodatnu pravnu nesigurnost i podstakli novo nepoverenje građana u pravosuđe.
U poslednjih šest meseci primetno je i da aktivnosti nezavisnih institucija Zaštitnika građana, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Agencije za borbu protiv korupcije nisu bile na zavidnom nivou, naročito u vreme vanrednog stanja kada su očekivanja i potrebe građana za zaštitom bili povećani. U Izveštaju se navodi da posebno zabrinjava činjenica da zbog propusta Narodne skupštine Republike Srbije da blagovremeno pokrene procedure za izbor novog Poverenika za zaštitu ravnopravnosti ova institucija od maja praktično ne obavlja Zakonom predviđenu nadležnost – zaštitu građana od diskriminacije.
Ovde možete pročitati ceo izveštaj:
Preuzeto sa sajta Beogradskog centra za ljudska prava