19 jul Krivična osuda studenta zbog njegovih izjava u vezi sa premijerom dovela do kršenja Konvencije
U slučaju Ömür Çağdaş Ersoy protiv Turske (predstavka br. 19165/19, 15.06.2021), Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je zaključio da je došlo do kršenja člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).
Slučaj se odnosio na krivičnu osudu studenta ODTU (Ortadoğu Teknik Üniversitesi) koji je optužen za vređanje javnog funkcionera zbog vršenja njegovih funkcija. Vlasti su optužile aplikanta na osnovu izjava koje je dao o tadašnjem premijeru (g. Recep Tayyip Erdoğan) u govoru održanom pred osnovnim sudovima Ankare 22. decembra 2012. godine, tokom skupa podrške studentima koji su stavljeni u policijski pritvor 18. decembra 2012. godine u univerzitetskom kampusu ODTU zbog protesta zbog posete premijera.
ESLJP je smatrao da su primedbe aplikanta povezane sa debatom od javnog interesa o policijskoj intervenciji u studentskim demonstracijama 18. decembra 2012. godine i stavu i politikama državnih vlasti i premijera u odnosu na studente ODTU-a. Dotični komentari ukazivali su na određeno prkošenje i neprijateljstvo prema premijeru, osuđujući njegov odnos prema instituciji ODTU i njenim studentima, koji je aplikant smatrao nečuvenim i prekomernim, kao i njegov rad, opisan kao diktatura.
ESLJP je ponovio da su granice prihvatljive kritike šire u odnosu na političara, u tom svojstvu, nego u odnosu na privatno lice. Međutim, ESLJP je primetio je da su se domaći sudovi, osuđujući aplikanta, oslanjali na odredbu Krivičnog zakonika koja je državnim službenicima pružala veći stepen zaštite od ostalih lica u pogledu obelodanjivanja informacija ili mišljenja u vezi sa njima. S tim u vezi, ESLJP je ponovio svoj prethodni zaključak da pružanje povećane zaštite pomoću posebnog zakona o uvredama po pravilu nije bilo u skladu sa duhom Konvencije. Takođe je ukazao da, iako je bilo potpuno legitimno da osobe koje predstavljaju državne institucije, kao garanti institucionalnog javnog poretka, budu zaštićene od nadležnih organa, dominantan položaj koji zauzimaju te institucije zahtevao je da vlasti pokažu uzdržanost u pribegavanju krivičnom postupku.
Kao posledica toga, nacionalne vlasti nisu sprovele adekvatnu ravnotežu, kompatibilnu sa načelima utvrđenim u sudskoj praksi ESLJP-a, između prava aplikanta na slobodu izražavanja i prava suprotne stranke na poštovanje privatnog života. U svakom slučaju, nije postojao razuman odnos proporcionalnosti između mešanja u pravo aplikanta na slobodu izražavanja i legitimnog cilja zaštite ugleda dotičnog pojedinca.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava