Mera zabrane razgovora sa drugim zatvorenicima u suprotnosti sa Konvencijom

U slučaju Ivan Karpenko protiv Ukrajine (predstavka br. 45397/13) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 3 (zabrana nehumanog i ponižavajućeg postupanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima (“Konvencija”) i povrede člana 13 (pravo na delotvoran pravni lek) u vezi sa članom 3 Konvencije. 

Slučaj se ticao režima, zabrane razgovora sa zatvorenicima iz drugih ćelija, u kojem je podnosilac predstavke bio u pritvoru dok je služio svoju doživotnu kaznu. 

ESLJP je konstatovao da je pravni osnov za zabranu komuniciranja sa zatvorenicima bio ukinut 2015. godine. Ipak, zabrana je na podnosioca predstavke primenjivana najmanje deset godina pre ukidanje mere iz pravnog sistema i verovatno je nastavilla da se primenjuje i posle tog vremena. U osnovi, uslovi pod kojima je podnosilac predstavke bio zatvoren u pritvoru bili su sistematska segregacija. Sprečavanje zatvorenika da razgovaraju jedni sa drugima predstavljalo je kršenje Evropskih zatvorskih pravila, uskraćujući podnosiocu predstavke „adekvatan nivo ljudske i društvene interakcije”. 

ESLJP je utvrdio da su sledeći faktori naročito pogoršavajući: činjenica da je podnosilac predstavke skoro trajno bio zatvoren u ćeliji, samo sa kratkom šetnjom na otvorenom i bez ikakvih svrsishodnih aktivnosti; zabrana je bila automatska isključivo na osnovu njegove kazne, bez mogućnosti revizije; dugo trajanje predmetne mere; i pogoršanje zdravlja podnosioca predstavke i odsustvo bilo kakvog adekvatnog odgovora na njegove pritužbe i zahteve za pomoć. Sve u svemu, ESLJP je smatrao da je zabrana komunikacije podnosioca predstavke sa zatvorenicima iz druge ćelije, pored ostalih pomenutih faktora, predstavljala nehumani i ponižavajuće tretman koji je u suprotnosti sa Konvencijom.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava