25 jan Odbijanje vlasti da pravno izmene promenu seksualnog identiteta bez hirurškog zahvata dovelo do kršenja Konvencije
U slučaju X i Y protiv Rumunije (predstavke br. 2145/16 i 20607/16 od 19.01.2020. godine) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je zaključio da je došlo do kršenja člana 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života ) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).
Slučaj se odnosio na situaciju dve transrodne osobe kojima su odbijeni zahtevi za priznavanje njihovog rodnog identiteta i za unošenje odgovarajućih administrativnih promena u javnim registrima iz razloga što osobe koje podnose takve zahteve moraju da dokažu da su bile podvrgnute operaciji promene pola.
Podnosioci predstavke su tvrdili da je nedostatak odgovarajućeg pravnog okvira omogućio vlastima da im nametnu dodatni uslov kako bi se njihovi zahtevi za pravnu promenu pola uvažili, u vidu hirurške operacije promene pola. ESLJP je na samom početku primetio da prema rumunskom zakonu ne postoji poseban postupak za postupanje po zahtevima za pravno priznavanje promene pola. Ipak, u presudi iz 2008. godine Ustavni sud Rumunije je priznao mogućnost da sudovi priznaju promenu pola, a građanski sudovi koji se bave zahtevima podnosilaca predstavke su takođe zauzeli stav da rumunsko zakonodavstvo dozvoljava priznavanje promene pola. ESLJP je prema tome zaključio da je u rumunskom zakonu postojala pravna osnova koja omogućava pojedincima da pokrenu postupak radi ispitivanja suštine njihovih zahteva u vezi sa promenom pola. Međutim, ESLJP je smatrao da je rumunski pravni okvir za priznavanje pola bio nejasan i stoga nepredvidljiv.
Kada je reč o zahtevu da se pojedinci podvrgnu prethodno operaciji promene pola kako bi im se izmenila evidencija o civilnom statusu, ESLJP je naveo da je iz spisa bilo jasno da su domaći sudovi utvrdili da su podnosioci predstavke transrodne osobe na osnovu detaljnih informacija navedenih u spisima. Domaći sudovi su posebno mogli da utvrde da su podnosioci predstavki bili podvrgnuti hormonalnoj terapiji i da su imali mastektomije. Međutim, domaći sudovi su odbili da priznaju promenu pola podnosilaca predstavke na osnovu toga što u te svrhe nisu imali operaciju genitalija. Domaći sudovi su zauzeli stav da princip samoopredeljenja nije bio dovoljan da odobre zahteve podnosilaca zahteva za promenu pola.
ESLJP je primetio da su nacionalni sudovi podnosiocima predstavke, koji nisu želeli da se podvrgnu operaciji promene pola, postavili nemoguću dilemu: ili su morali da se podvrgnu hirurškoj operaciji protiv svoje volje – i odreknu se punog ostvarivanja svog prava na poštovanje fizičkog integriteta – ili su morali da se odreknu pravnog priznavanja svog rodnog identiteta, što je takođe spadalo u okvir poštovanja privatnog života.
Imajući u vidu navedeno, ESLJP je smatrao da je odbijanje domaćih vlasti da pravno priznaju promenu pola podnosilaca predstavke u odsustvu operacije predstavljalo neopravdano mešanje u njihovo pravo na poštovanje privatnog života. Stoga je došlo do kršenja člana 8. Konvencije zbog nedostatka jasnog i predvidljivog postupka za pravno priznavanje rodnog identiteta koji omogućava izmenu naznake pola, a time i imena i digitalnog ličnog koda osobe na zvaničnim dokumentima na brz, transparentan i dostupan način.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava