Neprihvatljivost predstavke koju je podneo pojedinac žaleći se na vladine mere tokom pandemije Covid-19

U slučaju Le Mailloux protiv Francuske (predstavka br. 18108/20 od 03.12.2020. godine) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je proglasio predstavku neprihvatljivom.

Slučaj se odnosio na prigovore podnosioca predstavke na to kako je francuska država rešavala zdravstvenu krizu tokom pandemije Covid-19. Oslanjajući se na član 2 (pravo na život), član 3 (zabrana nehumanog i ponižavajućeg postupanja), član 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života) i član 10 (pravo na slobodu izražavanja), podnosilac predstavke se žalio na neuspeh države da ispuni svoje pozitivne obaveze na zaštitu života i fizičkog integriteta osoba pod njenom jurisdikcijom. Posebno se žalio na ograničenja pristupa testovima, preventivnim merama i određenim vrstama lečenja, kao i na mešanje u privatni život pojedinaca koji su sami umirali od virusa.

ESLJP je primetio da se podnosilac predstavke žalio na mere koje je Francuska preduzela za suzbijanje širenja virusa Covid-19 među čitavom populacijom Francuske, ali nije pokazao kako je lično pogođen tim merama. ESLJP je ponovio je da nije priznao actio popularis: što znači da se podnosioci predstavke ne mogu žaliti na odredbu domaćeg zakona, domaću praksu ili javne akte samo zato što izgleda da krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima („Konvencija“).

Da bi podnosioci zahteva mogli da tvrde da su žrtve, oni moraju da podnesu razumne i uverljive dokaze o verovatnoći da će doći do kršenja koja lično utiču na njih. Štaviše, ako je podnosiocu predstavke ikada bila uskraćena pomoć ili nega u kontekstu opštih zdravstvenih mera na koje se žalio, on bi mogao da osporava kompatibilnost takvog odbijanja sa Konvencijom pred domaćim sudovima. Stoga je predstavka bila nekompatibilna sa Evropskom konvencijom. 

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava