Odgovornost za komentare na javnom Facebook profilu

U slučaju Sanchez protiv Francuske (predmet broj 45581/15, 15.05.2023), Evropski sud za ljudska prava (“ESLJP”) je, većinom glasova, utvrdio da nije bilo kršenja člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).

Predmet se odnosio na krivičnu osudu podnosioca predstavke, koji je u to vreme bio lokalni savetnik, kandidat za izbor u Parlament, zbog krivičnog dela podsticanja na mržnju ili nasilje protiv grupe ili pojedinca na osnovu verske pripadnosti, nakon što nije preduzeo odgovarajuće mere da obriše komentare koje su treće strane objavile na “zidu” njegovog Facebook naloga. Podnosilac predstavke tvrdio je da je njegova osuda povredila njegovo pravo na slobodu izražavanja prema članu 10 Konvencije.

Krivični slučaj se isključivo oslanjao na nedostatak pažnje i neaktivnost podnosioca predstavke u vezi sa komentarima koje su objavile druge osobe. Zbog toga se postavilo pitanje podeljene odgovornosti različitih aktera uključenih u društvene mreže. Francuski krivični sudovi, primenjujući režim “kaskadne odgovornosti” koji je uveo Zakon od 29. jula 1982. godine, osudili su autore nezakonitih poruka zajedno sa podnosiocem predstavke kao vlasnikom Facebook naloga, koji je bio okarakterisan kao “proizvođač”.

Pre svega, ESLJP je smatrao da je domaći pravni okvir, koji predviđa podeljenu odgovornost svih uključenih, bio dovoljno precizan u smislu člana 10 Konvencije, da omogući podnosiocu predstavke da reguliše svoje ponašanje u datim okolnostima.

Osim toga, ESLJP se složio sa domaćim sudovima da se sporni komentari, koji su bili objavljeni u specifičnom kontekstu predstojećih izbora, mogu klasifikovati kao govor mržnje, kada se tumače i analiziraju u smislu njihovog neposrednog uticaja, i stoga su nezakoniti.

ESLJP je takođe smatrao da je ometanje slobode izražavanja podnosioca predstavke imalo za cilj ne samo legitimnu svrhu zaštite reputacije ili prava drugih, već i sprečavanje pravnog nereda ili činjenja krivičnih dela. S obzirom da je podnosilac predstavke odlučio da učini svoj Facebook “zid” javno dostupnim i “odobrio prijateljima da objavljuju komentare”, prema mišljenju ESLJP-a, nije mogao biti nesvestan, s obzirom na lokalne tenzije i aktuelnu izbornu kampanju u to vreme, da njegov izbor nije bez određenih potencijalno ozbiljnih posledica.

ESLJP je zaključio, uzimajući u obzir marginu slobode odlučivanja država, da su odluke domaćih sudova bile zasnovane na relevantnim i dovoljnim osnovama, s obzirom na odgovornost podnosioca predstavke, kao političara, za nezakonite komentare koje su objavile treće strane, koje su same bile identifikovane i gonjene kao saučesnici. Spomenuto mešanje u prava podnosioca predstavke se stoga moglo smatrati “neophodnim u demokratskom društvu”. Prema tome, nije bilo kršenja člana 10 Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava