30 jul Policijski organi postupali zakonito u vezi sa elektronskim podacima i omogućili aplikantu pravo na odbranu
U predmetu Rook protiv Nemačke (predstavka br. 1586/15 od 25.07.2019. godine) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je jednoglasno zaključio da nije došlo do povrede člana 6 stav 1 (pravo na pravično suđenje) u vezi sa članom 6 § 3 (b) (pravo na dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).
Slučaj se odnosio na pitanje pravičnosti krivičnih postupaka u kojima je prikupljeno oko 80.000 podataka o vezanih za telekomunikacijski nadzor i 14 miliona elektronskih datoteka.
Podnosilac predstavke, Michael Rook, je nemački državljanin koji je bio viši menadžer i generalni direktor glavnog prodavca za potrošačku elektroniku u Nemačkoj i drugim evropskim zemljama. U februaru 2011. godine javno tužilaštvo u Augsburgu pokrenulo je krivičnu istragu protiv gospodina Rooka zbog uzimanja mita u komercijalnim aktivnostima. Tokom istrage sproveden je opsežan telekomunikacijski nadzor. Ukupno je pohranjeno oko 44.970 telefonskih poziva i oko 34.000 drugih baza podataka. Tokom pretresa doma gospodina Rooka i drugih prostorija zaplenjeno je oko 14 miliona elektronskih datoteka pohranjenih na uređajima za podatke.
U decembru 2012. godine Okružni sud je potvrdio optužnicu po svih 63 tačaka optužnice za primanje mita u komercijalnoj delatnosti i osudio ga na pet godina i tri meseca zatvora.
U februaru 2014. Savezni sud pravde je ukinuo presudu Regionalnog suda u vezi s tri tačke podmićivanja u komercijalnoj aktivnosti, ali je odbacio druge osnove žalbe aplikanta kao neosnovane. U junu 2014. godine Savezni ustavni sud odbio je njegovu ustavnu žalbu.
Pozivajući se na član 6 stav 1 i član 3 (b) (pravo na pravično suđenje i pravo na adekvatno vreme i mogućnosti za pripremu odbrane), g. Rook se žalio da tokom krivičnog postupka protiv njega on i njegov branilac nisu imali dovoljan i adekvatan pristup audio datotekama, tekstualnim porukama i elektronskim datotekama koje su vlasti zaplenile tokom istrage.
ESLJP je primetio da su tokom celog postupka vlasti odobrile advokatu g. Rooka pristup dokumentaciji vezanoj za istragu i pružili mu sveobuhvatan pregled optužbi i dokaza. Vlasti su takođe braniocu blagovremeno prosleđivali ažuriranu dokumentaciju vezanu za istragu. G. Rook tokom nije tvrdio da podaci, spisi ili dokumenti koji su bili deo dokumentacije vezane za istragu nisu bili prosleđeni njegovom advokatu blagovremeno kako bi mu se omogućilo da se s njima upozna pre ili za vreme suđenja.
ESLJP je primetio da su vlasti odlučile da dozvole objavljivanje podataka o telekomunikacijskom nadzoru u celosti i da je advokat g. Rooka imao mogućnost da navedeni materijal pregleda u prostorijama policije, a kasnije dodatno u zatvoru. Štaviše, g. Rook nikada nije precizirao na koji način su ograničenja o kojima se radi ometala njegovo pravo na odbranu. Argument Vlade da se podaci ne mogu ispitati bez prisustva policajca da bi se zaštitila prava onih čiji su razgovori mogli biti evidentirani su bili razumni.
ESLJP je smatrao dovoljnim da je aplikant u vremenskom periodu u trajanju od tri i po meseca od septembra 2012. godine, kada mu je dostavljen nešifrovani CD, do decembra 2012. godine, imao sasvim dovoljno vremena za analizu dosijea, te da identifikuje one podatke koje smatra relevantnim. Prema tome, ESLJP je zaključio da je g. Rook imao dovoljno vremena da se upozna sa elektronskim dokumentima. Shodno tome, nije bilo kršenja člana 6 stav 1 u vezi sa članom 6 stav 3 (b).
Preuzeto sa zvanične stranice Evropskog suda za ljudska prava