Pravo na pristup sudu narušeno preterano formalističkim zahtevima da žalba bude podneta elektronskim putem

U slučaju Xavier Lucas protiv Francuske (predstavka br. 15567/20, 09.06.2022) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 6 stav 1 (pristup sudu) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“). 

Predmet se odnosio na zahtev da se postupak pred Apelacionim sudom pokrene elektronskim putem koristeći „e-barreau“ platformu. Apelacioni sud je smatrao da se zahtev podnosioca predstavke za poništavanje arbitražne odluke na papiru može uzeti u obzir na osnovu toga što onlajn obrazac nije dozvoljavao korisnicima da unesu tu vrstu podneska ili svojstvo u kojem su stranke imenovane. Međutim, Kasacioni sud je zauzeo suprotan stav, smatrajući da je zahtev trebalo podneti elektronskim putem. Kasacioni sud je smatrao da je to obaveza shodno članovima 1495. i 930-1 Zakonika o parničnom postupku (ZPP) i ukinuo je presudu Apelacinog suda bez vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje. ESLJP je smatrao da je pri tome Kasacioni sud lišio podnosioca predstavke mogućnosti da zakonitost arbitražne odluke preispita sudija koji razmatra njegov zahtev za poništavanje. 

U pogledu toga da li je ograničenje bilo neophodno, ESLJP je primetio da se obaveza elektronskog podnošenja zahteva tiče postupaka u kojima je zastupanje bilo obavezno. U praksi se to vršilo preko digitalne platforma zajedničke redovnim i privrednim sudovima i kojoj su pristup imali samo advokati. ESLJP je smatrao da nije nerealno ili nerazumno zahtevati od pravnih stručnjaka, za koje su računari dugo bili oruđe zanatstva, da koriste takvu platformu. 

Međutim, imajući u vidu tvrdnju podnosioca predstavke da je u stvari bilo nemoguće podneti njegov zahtev na platformi e-barreau, ESLJP je utvrdio da bi advokat podnosioca predstavke morao da popuni formular koristeći obrazac sa netačnim pravnim termina, kako bi ga podneo elektronski putem e-barreau platforme. Osim toga, Vlada nije pokazala konkretnu informaciju o načinu podnošenja takvog zahteva koji bi bio stavljen na raspolaganje korisnicima. Štaviše, ESLJP je smatrao da branilac podnosioca predstavke nije bio naročito nemaran kada je podneo predstavku na papiru, s obzirom da se činilo da drugi stav člana 930-1 ZPP to dozvoljava kao izuzetak. 

Shodno tome, ESLJP-u se nije činilo da se podnosilac predstavke može smatrati odgovornim za spornu proceduralnu grešku. ESLJP je smatrao da je dajući prednost pravilu da se postupak pred Apelacionim sudom pokreće elektronskim putem, zanemarujući praktične prepreke sa kojima se podnosilac predstavke suočava pri tome, kasacioni sud zauzeo formalistički pristup koji nije bio potreban da bi se obezbedila pravna sigurnost ili pravilno sprovođenje pravde i koji se stoga morao smatrati preteranim. ESLJP je zaključio da je podnosiocu predstavke stavljen nesrazmeran teret, što je izazvalo odgovarajuću ravnotežu između, s jedne strane, legitimne brige da se obezbedi poštovanje formalnosti za pokretanje sudskog postupka i, s druge strane, pravo na pristup sudu.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava