Prekršena Konvencijom osudom pop muzičarke za blasfemiju

U predmetu Rabczewska protiv Poljske (predstavka br. 8257/13, 15.09.2022) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je utvrdio da je došlo do povrede člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“). 

Slučaj se odnosio na pop pevačicu u Poljskoj poznatu kao Doda i komentare koje je dala u intervju o Bibliji za koji su sudovi odlučili da predstavlja blasfemiju. Po krivičnoj prijavi dva privatna lica, organi gonjenja su podigli optužnicu protiv podnositeljke predstavke zbog vređanja verskih osećanja, krivično delo iz čl.196 Krivičnog zakonika. U januaru 2012. Okružni sud u Varšavi ju je osudio u skladu sa optužbama i kaznio je sa 5.000 poljskih zlota (približno 1.160 evra). Okružni sud je posebno istakao da su njene izjave koje sugerišu da su biblijski autori pisali bibliju pod dejstvom alkohola i narkotika namerno uvredljive i da pokazuju prezir prema vernicima.

Pre svega, ESLJP je primetio da je intervju sa podnositeljkom predstavke sadržao izjave koje bi mogle šokirati ili uznemiriti neke ljude. Ponovio je da su takvi stavovi zaštićeni Konvencijom ukoliko ne podstiču na mržnju ili versku netrpeljivost. ESLJP je istakao da se nije tvrdilo da su njene izjave bile govor mržnje. Nije utvrđeno ni da su njene izjave mogle da izazovu ili opravdaju nasilje, mržnju ili netoleranciju i da je mešanje u njeno pravo na slobodu izražavanja bilo neophodno da bi se obezbedio miran suživot verskih i neverskih grupa i pojedinaca u Poljskoj. 

Domaći sudovi nisu uspeli da sveobuhvatno procene širi kontekst izjave podnositeljke predstavke, koja nije imala za cilj da doprinese bilo kakvoj ozbiljnoj debati o religioznim temama, već je predstavljala odgovor na pitanja o njenom privatnom životu, na neozbiljnom i diverznom jeziku sa namerom da izazove interesovanje kod njene mlade publike. Sve u svemu, sudovi nisu uspeli da identifikuju i pažljivo odmere suprotstavljene interese u pitanju, naime njeno pravo na slobodu izražavanja protiv prava drugih da imaju svoja verska osećanja zaštićena i očuvan verski mir u društvu. 

ESLJP je utvrdio da domaći sudovi, uprkos tome što imaju široko diskreciono pravo da odlučuju o stvarima koji se tiču interesa društva u celini, nije pružio dovoljno razloga da opravda osudu podnositeljke predstavke i mešanje u njenu slobodu govora. Štaviše, sankcija izrečena podnositeljki predstavke – krivična presuda i novčana kazna u iznosu od pedesetostrukog minimuma – ne može se smatrati beznačajnom. Shodno tome, došlo je do povrede člana 10. Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava