
Sudija Robert Spano je predsednik Evropskog suda za ljudska prava. Za sudiju ovog suda izabran je 2013. godine u ime Islanda. Prethodno je vršio funkciju parlamentarnog Ombudsmana Islanda, od 2009. do 2010. i 2013. godine. Godine 2006. je izabran za profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Islandu, a funkciju dekana tog fakulteta vršio je od 2010. do 2013. Predsedavao je Stalnim odborom stručnjaka za krivično pravo islandskog Ministarstva pravde od 2003. do 2009. i od 2011. do 2013. godine. Bio je bio delegat Islanda pri Evropskom komitetu za probleme kriminala i nezavisni stručnjak Komiteta Lanzarote Saveta Evrope. Sudija Spano je stekao diplome Univerziteta u Islandu i Univerziteta u Oksfordu.

Biljana Braithwaite je direktorka Programa za Zapadni Balkan AIRE centra. Tokom više od dvadeset godina iskustva, rukovodila je razvojem i sprovođenjem preko pedeset projekata koji se odnose na vladavinu prava, uključujući jačanje kapaciteta nacionalnih pravosuđa i pružanje ostalih oblika tehničke pomoći. Projekti su bili fokusirani i na obuku u oblasti ljudskih prava, zakonodavnu reformu i borbu protiv korupcije, često u saradnji sa lokalnim organizacijama civilnog društva. Gospođa Braithwaite je diplome iz oblasti prava stekla na Univerzitetu u Beogradu i Institutu Raul Wallenberg Univerziteta u Lundu. Karijeru je započela u Beogradskom centru za ljudska prava, a AIRE centru se pridružila 1998 godine. Urednica je stručnog pravnog biltena pod nazivom „Ljudska prava u Evropi“, koji je sama pokrenula, a koji do danas broji više od 150 izdanja. Uredila i brojne vodiče o slobodi izražavanja, međunarodnim mehanizmima za zaštitu dece i evropskom pravu na azil, koji su namenjeni sudijama, donosiocima odluka i praktičarima u Jugoistočnoj Evropi. Članica je odbora AIRE centra u SAD i organizacije International Bridges to Justice.

Goran Miletić je direktor za Evropu međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Civil Rights Defenders. Od 2004. rukovodi naporima ove organizacije na Zapadnom Balkanu u oblasti vladavine prava, slobode izražavanja i borbe protiv diskriminacije. Kroz saradnju sa brojnim organizacijama za ljudska prava u regionu, gospodin Miletić već dve decenije radi na izgradnji kapaciteta organizacija za zaštitu ljudskih prava širom regiona. Od 2005. godine, angažovan je na izradi i zagovaranju inkluzivnog antidiskriminacionog zakonodavstva u svim zemljama Zapadnog Balkana. Član je Evropske komisije za pravo koje se tiče seksualne orijentacije (ECSOL) i Ekspertskog Saveta za pravo koje se odnosi na nevladine organizacije pri Savetu Evrope. Član je Upravnog odbora Heartefact fondacije od njenog osnivanja.

Dr. Pavel Usvatov je direktor Programa vladavine prava za Jugoistočnu Evropu Fondacije Konrad Adenauer. Pre no što se pridružio Fondaciji, Pavel Usvatov je radio kao nezavisni konsultant i predavač, a bio je i vanredni profesor (na postdoktorskim studijama) na Univerzitetu Helmut Schmidt u Hamburgu. Prethodno je radio kao pravni konsultant i profesor upravnog prava za GIZ, na projektu reforme upravnog prava na Južnom Kavkazu, u gradu Baku. Pre toga se nekoliko godina kao advokat bavio trgovačkim pravom u Hamburgu.
Pavel Usvatov je studirao pravo i studije Istočne Evrope u Hamburgu i Bilbau. Postdiplomske studije, za koje mu je dodeljena puna stipendija, završio je na Pravnom fakultetu Albrecht Mendelssohn Bartholdy (Univerziteta u Hamburgu), gde je doktorirao 2019. godine. Za svoju uporednopravnu disertaciju o državnoj finansijskoj kontroli u Nemačkoj i Rusiji je 2020. godine dobio nagradu Nemačko-ruskog udruženja pravnika.

Ledi Bianku je vanredni profesor na Univerzitetu u Strazburu. Od 2008. do 2019. bio je sudija Evropskog suda za ljudska prava u ime Albanije. Od 2006. do 2008. je bio član Evropske komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija). Od 2006. do 2007. godine, predsedavao je Nacionalnim audiovizuelnim organom Albanije. U periodu od 1993. do 2007. godine, gospodin Bianku je predavao međunarodno javno pravo, pravo Evropske Unije i pravo ljudskih prava na Pravnom fakultetu u Tirani i albanskoj postdiplomskoj školi za nosioce pravosudnih funkcija. Bio je i pravni savetnik različitih nacionalnih i međunarodnih tela. Gospodin Bianku je diplomac Univerziteta u Tirani i Univerziteta Evrope u Brižu.

Sudija Ksenija Turković je potpredsednica Evropskog suda za ljudska prava, a istovremeno i predsednica odeljenja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1987), a diplome mastera i doktora pravnih nauka je stekla na Pravnom fakultetu Univerziteta Jejl. Radila je kao advokat u firmi Hunton & Williams (Njujork) i u odeljenju za opšte korporativno pravo advokatske kancelarije Sullivan & Cromwell (Njujork). Od 1987. godine predaje krivično pravo, kriminologiju, viktimologiju i medicinsko pravo na Pravnom fakultetu Univerzitetu u Zagrebu. Redovni profesor na ovom fakultetu je postala 2008. godine. Vodila je stručni tim koji je od 2009. do 2012. godine sačinio nacrt novog hrvatskog Kaznenog zakona. Objavila je četiri udžbenika (kao koautorka), tri knjige (urednica i autorka delova), jedan pravni komentar (glavna autorka) i više od 50 radova u međunarodnim i domaćim časopisima u oblasti krivičnog prava, medicinskog prava i etike, kriminologije, viktimologije i ljudskih prava.

Sudija Tim Eicke je u septembru 2016. godine izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Ujedinjenog Kraljevstva. Od 1993. godine radi kao advokat u Londonu, a 2011. godine je dobio zvanje kraljičinog savetnika. Tokom 2014. godine postaje i član advokatske komore Lincoln’s Inn. Ranije je bio mlađi zastupnik Krune i član panela advokata Komisije za ravnopravnost i ljudska prava. Gospodin Aicke je i dugogodišnji urednik izveštaja Evropskog suda za ljudska prava. Studirao je pravo na Univerzitetu u Pasau u Nemačkoj i na Univerzitetu u Dandiju u Velikoj Britaniji, gde je diplomirao englesko pravo.

Sudija Ivana Jelić je u julu 2018. godine izabrana za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Crne Gore. Od 2015. godine je članica Odbora za pravne nauke Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Pre nego što je postala sudija Evropskog suda za ljudska prava, radila je kao vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Studirala je pravo na Pravnim fakultetima Univerziteta Crne Gore, Univerziteta u Beogradu i Univerziteta Berkli. Svoje studije na Pravnom fakultetu Univerziteta Kolumbija u Njujorku, završila je kao stipendista Junior Faculty Development programa. Zvanje mastera pravnih nauka je stekla 2004, a zvanje doktora pravnih nauke 2007. godine, kada je doktorirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Sudija Faris Vehabović je 2012. godine izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Bosne i Hercegovine. Od 1996. do 2000. godine je radio kao pravni savetnik za ljudska prava u Instituciji ombudsmana/ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Sudija Vehabović je od 2001. do 2007. godine radio kao sekretar Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Zvanje mastera evropskih studija je stekao 2005. godine, nakon pohađanja zajedničkog interdisciplinarnog programa Univerziteta u Sarajevu i Bolonji. Bio je sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 2007. do 2012. godine, a od 2008. godine i potpredsednik tog suda. Studija prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu započeo je 1987. godine, a diplomirao 1993. godine.

Sudija Erik Wennerström rođen je u Švedskoj 1962. godine. Doktor je pravnih nauka u oblasti međunarodnog prava, prava EU i pravne jurisprudencije. Bio je direktor za međunarodne odnose i poslove EU u Ministarstvu pravde i šef odeljenja za međunarodne pravne poslove Ministarstva pravde i unutrašnjih poslova (2007-2011), kao i glavni pravni savetnik za međunarodno pravo Ministarstva spoljnih poslova (2007-2012). Godine 2012. je imenovan za generalnog direktora Nacionalnog saveta za prevenciju kriminala. Erik Wennerström je takođe bio član odbora brojnih međunarodnih organizacija. Aprila 2019. je izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava.

Sudija Paul Lemmens je u septembru 2012. godine izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Belgije. Bio je član Advokatske komore u Briselu, a kasnije sudija u Državnom savetu (Vrhovnom upravnom sudu) Belgije. Počasni je profesor Katoličkog univerziteta u Luvenu, gde od 1986. godine predaje pravo ljudskih prava. Bio je član Savetodavnog odbora UNMIK za ljudska prava na Kosovu od 2007. do 2012. godine. Od septembra 2019. godine je i Predsednik Odeljenja Evropskog suda za ljudska prava.

Sudija Branko Lubarda izabran je za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Srbije januara 2015. godine. Od 2013. do 2015. godine bio je predsednik Odbora Agencije za borbu protiv korupcije Republike Srbije. Prethodno je bio član srpskog Republičkog odbora za sprečavanje sukoba interesa, od 2005. do 2009. godine. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je 1992. izabran za docenta.

Sudija Jovan Ilievski je u februaru 2017. godine izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Severne Makedonije. Bio je predstavnik Javnog tužilaštva u Savetodavnoj grupi tužilaca iz Jugoistočne Evrope (SEEPAG) od njenog osnivanja 2004. do 2017. godine. Od 1. januara 2012. godine je bio i predsedavajući ovog tela. Od 2006. do 2017. je bio član Konsultativnog veća evropskih tužilaca (CCPE) pri Savetu Evrope. Doktorirao je krivično pravo 2013. godine na Univerzitetu u Skoplju. Veći deo karijere proveo u Javnom tužilaštvu u Skoplju, gde je od 2012. do 2017. godine rukovodio Osnovnim javnim tužilaštvom za organizovani kriminal i korupciju. Od 2013. do 2017. godine bio je profesor na Državnom univerzitetu u Štipu, a 2015. godine i predsednik Komisije za usaglašavanje kaznene politike u Severnoj Makedoniji.

Sudija Darian Pavli je u januaru 2019. godine izabran za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u ime Albanije. Prethodno je stekao značajno praktično iskustvo u oblasti ljudskih prava. Između ostalog, pred vodećim međunarodnim i regionalnim mehanizmima za ljudska prava, zastupao je građane kojima su povređena ljudska prava. Gospodin Pavli je naročito bio fokusiran na slobodu izražavanja i udruživanja i ograničenja ljudskih prava iz razloga nacionalne bezbednosti. Doprineo je različitim naporima na uspostavljanju i unapređenju standarda u Evropi, na američkom kontinentu i u drugim regionima. Pre stupanja na dužnost sudije Evropskog suda, sudija Pavli je savetovao Skupštinu Albanije u vezi sa pravosudnim reformama, kao i reformi zakonodavstva o slobodi informisanja i kleveti. Sudija Pavli je stekao zvanja mastera pravnih nauka na Centralnoevropskom univerzitetu i Pravnom fakultetu Univerziteta u Njujorku.

Krešimir Kamber diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Rijeci, gde je završio i postdiplomske studije krivičnih nauka i krivičnog prava. Doktorirao je na Pravnom i kriminološkom fakultetu Univerziteta u Gentu (Belgija) nakon što je završio istraživanje u oblasti prava ljudskih prava i krivičnog procesnog prava. Radi kao pravnik u Direktoratu za pravne savete Sekretarijata Evropskog suda za ljudska prava. Gospodin Kamber je i postdoktorski istraživač na Pravnom i kriminološkom fakultetu Univerziteta u Gentu. Ranije je radio kao pravni službenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (Hrvatskoj).
Objavio je nekoliko radova i koautor je nekoliko knjiga, a redovno predaje o različitim pitanjima iz oblasti ljudskih prava i krivične pravde. Istovremeno, aktivan je u raznim inicijativama Saveta Evrope, vladinog i nevladinog sektora o pitanjima vezanim za ljudska prava i krivičnu pravdu.

Gospodin Thomas Markert je bio direktor i sekretar Venecijanske komisije pre no što se nedavno penzionisao. Studirao je na Univerzitetu u Tibingenu, na Koledžu Evrope u Briselu i na Fakultetu za pravo i diplomatiju Flečer u Medfordu, država Masačusets, SAD. Doktorat iz prava je stekao na Univerzitetu u Tibingenu 1989. godine. Zaposlio se u Savetu Evrope 1989. godine a za Venecijansku komisiju je počeo da radi 1992. godine. Za šefa Sekretarijata Venecijanske komisije imenovan je 2010. godine. Thomas Markert je učestvovao u izradi Ustava Albanije, raznih ustavnih tekstova za Kosovo, Ustavne povelje Srbije i Crne Gore, Ohridskog okvirnog sporazuma u Makedoniji, kao i predloga izmena dejtonskog Ustava u Bosni i Hercegovini.

Sudija Mirjana Lazarova Trajkovska je u martu 2020. godine izabrana u Vrhovni sud Republike Severne Makedonije. Bila je sudija Evropskog suda za ljudska prava od februara 2008. do februara 2017. godine, a od novembra 2015. do februara 2017. bila je predsednica Prvog odeljenja Evropskog suda za ljudska prava. Od 2003. do 2008. bila je sudija Ustavnog suda Republike Makedonije. Od 2001. do 2003. je rukovodila Odeljenjem za ljudska prava Ministarstva spoljnih poslova, a od 2002. do 2003. bila je predsednica Državne izborne komisije u Republici Makedoniji. U maju 2018. godine bila je gostujući profesor ljudskih prava na kineskom univerzitetu Renmin u Pekingu. Godine 2017. bila je gostujući profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Birmingemu u Velikoj Britaniji i na Pravnom fakultetu Katoličkog univerziteta u Lilu u Francuskoj. Bila je članica Evropske komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanske komisije). Bila je potpredsednica Saveta za demokratske izbore, članica Upravnog odbora za ljudska prava pri Savetu Evrope, kao i članica Radne grupe Komiteta eksperata za državljanstvo Saveta Evrope (CJ-NA-GT) koja radi na Konvenciji o izbegavanju apatridije povezane sa državnom sukcesijom.