11 jun Sud pravde Evropske unije je presudio da sve države članice EU moraju priznati prava gej supružnika
U predmetu Relu Adrian Coman i drugi protiv Inspectoratul General pentru Imigrӑri i drugi (presuda broj C-673/16, 05.06.2018. godine), Evropski sud pravde je zaključio da je termin “supružnik” iz Direktive o slobodi kretanja (Direktiva 2004/38 /ec Evropskog parlamenta i Saveta od 29. aprila 2004. godine), rodno neutralan termin i da se odnosi na supružnike istog pola.
U ovom slučaju, aplikanti Relu Adrian Coman, rumunski državljanin i Robert Clabour Hamilton, američki državljanin, živeli su zajedno u Sjedinjenim Američkim Državama pre nego što su se venčali u Briselu 2010. godine. U decembru 2012. aplikant Coman i njegov suprug kontaktirali su rumunske vlasti u cilju dobijanja informacija o postupku i uslovima pod kojima bi g. Hamilton, u svojstvu člana porodice g. Comana, mogao dobiti pravo na stalno nastanjenje u Rumuniji. Zahtev je bio zasnovan na Direktivi o slobodi kretanja, koja dozvoljava supružniku državljanina EU da živi zajedno sa svojim supružnikom koji je ostvario pravo iz Direktive o slobodi kretanja u nekoj drugoj državi članici.
Kao odgovor na taj zahtev, rumunske vlasti su navele da se g. Hamilton u Rumuniji ne smatra “supružnikom” državljanina EU, jer Rumunija ne priznaje brak između osoba istog pola (“homoseksualni brak”).
Aplikanti su iz tog razloga podneli tužbu pred rumunskim sudom radi utvrđenja postojanja diskriminacije na osnovu polne orijentacije u pogledu ostvarivanja prava na slobodu kretanja na teritoriji EU. Ustavni sud Rumunije je potom zatražio mišljenje Suda pravde povodom toga da li se g. Hamilton može smatrati “supružnikom” EU državljana koji je ostvario svoje pravo na slobodu kretanja i da li mu na osnovu toga mora odobriti stalno nastanjenje u Rumuniji.
Sud je, pre svega, istakao da Direktiva o slobodi kretanja ne može garantovati izvedeno pravo stalnog nastanjenja g. Hamiltonu, koji nije državljanin EU, jer direktiva uređuje samo uslove koji određuju da li državljanin EU može ući na teritoriju države članice čiji nije državljanin i boraviti u toj državi. Sud je, međutim, primetio da se u određenim slučajevima državljanima država nečlanica EU koji su članovi porodice državljana EU, može priznati takvo pravo na osnovu člana 21 (1) Ugovora o funkcionisanju EU i pravu građana EU i njihovih članova porodice da se slobodno kreću i borave na teritoriji država članica.
Sud je naglasio da države članice EU i dalje imaju slobodu da odluče da li će dozvoliti istopolne brakove na njihovoj teritoriji, ali odbijanje države članice da prizna državljaninu EU istopolno zakonito zaključen brak u drugoj državi, u svrhu odobrenja privremenog boravka, predstavlja mešanje u njegovo pravo na slobodu kretanja na teritoriji država članica EU.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Suda pravde Evropske unije