12 sep Zabrana sklapanja braka između tazbinskih srodnika povredila prava Konvencije
U slučaju Theodorou i Tsotsorou protiv Grčke (predstavka br. 57854/15, od 05.09.2019. godine) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je utvrdio da je došlo do kršenja člana 12 (pravo na sklapanje braka) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).
Slučaj se odnosio na sudsku odluku kojom se brak gospođe Tsotsorou i g. Theodorou poništio na osnovu toga što je gđa. Tsotsorou sestra bivše supruge g. Theodoroua. G. Theodorou se oženio sa P.T. 1971. godine, a 2001. brak je raskinut odlukom Atinskog okružnog suda, a 2004. godine izdato je uverenje o razvodu. Aplikant je 2005. godine sklopio brak sa sestrom P.T. (Gospođa Tsotsorou) u verskoj ceremoniji. Sledeće godine P.T. žalila se državnom tužilaštvu na taj brak, pozivajući se na ništavost braka zbog srodstva dva supružnika.
Na osnovu člana 1357 Građanskog zakonika – koji naročito zabranjuje brak između lica srodstva do trećeg stepena, grčki sudovi su poništili brak podnosilaca predstavke, 10 godina nakon njegovog sklapanja. Sud je u svojoj odluci istakao da su podnosioci predstavke bili tazbinski rođaci drugog stepena i da je grčki zakon zabranio njihov brak iz razloga pristojnosti i poštovanja prema instituciji porodice.
ESLJP je primetio da je u državama članicama Saveta Evrope došlo do konsenzusa u vezi sa preprekom za brak „bivših sestara i zeta“. Samo dve države članice (Italija i San Marino) su uvele takvu prepreku za brak, ali ni ta prepreka nije apsolutna.
ESLJP je takođe utvrdio da se podnosioci predstavke nisu suočili ni sa kakvim zakonskim preprekama pre nego što su stupili u brak i da nacionalne vlasti nisu uložile prigovor povodom takvog braka.
U pogledu vladinih argumenata o „biološkim razlozima“ i riziku od zbunjivanja, ESLJP je primetio da ti problemi nisu nastali u ovom slučaju. Nije bilo jasno na šta se tačno odnosi ta biološka činjenica ili praktični rizik od zbunjivanja koji sprečava brak podnosioca predstavke, s obzirom da nisu krvni srodnici i da nisu imali zajedničku decu. Dalje, u vezi sa vladinim argumentom da postoji društvena potreba za komunikacijom između članova porodice i spoljnog sveta, ESLJP je primetio da Vlada nije precizirala na koji način bi predmetna zabrana mogla da pomogne ili služi takvoj komunikaciji.
Imajući u vidu sve navedeno, ESLJP je utvrdio da je poništenje braka aplikanata nesrazmerno ograničilo njihovo pravo na sklapanje braka do te mere da je narušena sama suština tog prava.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava