26 jul Granica između prava na zaborav i slobode izražavanja
U slučaju Hurbain protiv Belgije (predstavka br. 57292/16, 22.06.2021) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) smatrao je da nije došlo do povrede člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima (“Konvencija”).
Slučaj se odnosio na presudu građanskog suda protiv g. Hurbain, u svojstvu izdavača dnevnih novina Le Soir, naređujući mu da anonimizuje članak u svojoj elektronskoj arhivi u kojem se navodi puno ime vozača koji je bio odgovoran za smrtonosnu saobraćajnu nesreću 1994. godine. Naredba se zasnivala na pravu pojedinca na “zaborav”.
ESLJP je posebno primetio da je, prema Apelacionom sudu, pretraga na veb stranici novina ili na Google-u, samo unošenjem imena i prezimena dotičnog vozača, odmah pokrenula predmetni članak. Domaći sud je zauzeo stanovište da zadržavanje članka na mreži može naneti neograničenu i ozbiljnu štetu ugledu vozača, dajući mu „virtuelnu krivičnu evidenciju“, kada je kaznu ne samo odslužio nakon pravosnažne osuđujuće presude, već je i rehabilitovan. Stoga je ESLJP utvrdio da bi najefikasniji način da se obezbedi poštovanje njegovog privatnog života, bez nesrazmernog uticaja na slobodu izražavanja gospodina Hurbaina, bio anonimizacija članka na veb stranici novina zamenom punog imena osobe s slovom X.
Belgijski sudovi su odmerili pravo vozača na poštovanje njegovog privatnog života, s jedne strane, i slobodu izražavanja gospodina Hurbaina, s druge strane, u skladu sa kriterijumima postavljenim u sudskoj praksi ESLJP-a. Apelacioni sud je posebno uzeo u obzir štetu koju je vozač pretrpeo zbog činjenice da je članak na mreži, uzimajući u obzir protok vremena (oko 20 godina) od njegovog prvobitnog objavljivanja i činjenicu da je njegovo anonimizovanje na veb stranici Le Soir-a ne bi uticalo na tekst originalnog članka i bio bi najefikasnija i najsrazmernija mera, među raznim opcijama. Stoga su razlozi koje su naveli domaći sudovi bili relevantni i dovoljni, a mera izrečena gospodinu Hurbainu mogla bi se smatrati proporcionalnom legitimnom cilju kome se teži (pravo na poštovanje privatnog života vozača) i kao uspostavljanje poštene ravnoteže između konkurentskih prava koja su u pitanju.
ESLJP je takođe objasnio da zaključak do kojeg je došao u ovom slučaju ne uključuje obavezu medija da sistematski i trajno proveravaju svoje arhive. Što se tiče arhiviranja članaka, od medija se ne bi zahtevalo da izvrše takvu verifikaciju i, prema tome, da se odmere razna prava koja su u pitanju, osim ako za to ne dobiju izričit zahtev od pojedinaca.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava