Kazna zatvora zbog objavljivanja uvredljivih komentara na račun rada policije

U predmetu Savva Terentyev protiv Rusije (predstavka broj 10692/09) Evropski sud za ljudska prava je jednoglasno zaključio da je došlo do povrede člana 10 (sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Predmet se odnosio na osuđujuću presudu protiv podnosioca predstavke zbog podsticanja mržnje na svom blogu uvredljivim komentarima o radu policijskih službenika.

U februaru 2007. godine policija je izvršila raciju u prostorijama ruskih novina iz ruske Republike Kome. Nevladina organizacija, Memorijalna komisija za ljudska prava u Komi, izdala je saopštenje za javnost koje je kritikovalo rad policije, povezujući ih sa lokalnom izbornom kampanjom. Šef Memorijala objavio je saopštenje za javnost na svom blogu. Između ostalog, podnosilac predstavke je na blogu naveo da bi svaki ruski grad trebao da ima pećnicu “kao u Aušvicu” kako bi spalio “nelojalne policajce” kao prvi korak ka “čišćenju društva od korumpiranih policajaca”.

Kada je slučaj iznet pred sud, aplikant se izvinio bivšim zatvorenicima nacističkih koncentracionih logora i “poštenim” policajcima koji su se osetili uvređenim zbog njegovih komentara.

Podnosilac predstavke je u julu 2008. osuđen za podsticanje mržnje i nasilnu radnju protiv policijskih službenika i osuđen je na jednu godinu zatvorske kazne.

Sud je utvrdio da je jezik aplikanta bio uvredljiv i šokantan, ali da to nije dovoljno da opravda mešanje domaćih organa u njegovo pravo na slobodu izražavanja. Domaći sudovi su se pozvali samo na konstrukciju njegovih reči i nisu razmatrali kontekst njegovih izjava, te nisu pružili nikakvo objašnjenje za njihov zaključak da njegove radnje predstavljaju opasnost po nacionalnu sigurnost, već su osudili aplikanta na kaznu zatvora. Sud je utvrdio, da je kazna zatvora bila neopravdana, jer bi takvu kaznu trebalo primeniti samo u izuzetnim okolnostima, u situacijama kada je to opravdano u skladu sa legitimnim javnim interesom.

Imajući u vidu sve činjenice, sudovi nisu pružili relevantne i dovoljne razloge za mešanje u prava aplikanta, a njegova kazna nije ispunila nužnu društvenu potrebu. Prema tome, došlo je do povrede člana 10 Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog veb sajta ESLJP-a