26 jul Kršenje Konvencije zbog kolektivnog proterivanja stranaca u Mađarskoj
U slučaju Shahzad protiv Mađarske (predstavka br. 12625/17, 08.07.2021), Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je zaključio da je došlo do kršenja člana 4. Protokola br. 4 (zabrana kolektivnog proterivanja stranaca) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“) i kršenje člana 13 (pravo na efikasan pravni lek) u vezi sa članom 4 Protokola br. 4 Konvencije.
Slučaj se odnosio na ulazak podnosioca predstavke iz Srbije u Mađarsku kao deo grupe i njegovo naknadno proterivanje od strane policije.
Podnosilac predstavke je 11. avgusta 2016. godine sa grupom drugih osoba ilegalno prešao granicu. Nekoliko sati kasnije njega i ostale članove grupe uhvatila je mađarska policija i odvela na drugu stranu pogranične ograde između Mađarske i Srbije. Nije doneta formalna odluka o proterivanju.
Jedini način na koji je podnosilac predstavke mogao zakonito uđe u Mađarsku bio je kroz dve tranzitne zone. Prema navodima podnosioca predstavke, pristup zonama u to vreme bio je ograničen na 15 ljudi. Tražioci azila su takođe morali da se prijave kod jednog od migranata („upravnika liste“) pre ulaska u zemlju (podnosicu predstavke je već jednom odbijen zahtev da se registruje zbog toga što je bio sam). Takođe, nije postojala zvanična procedura za registraciju imena na listu čekanja i zatim za omogućavanje ljudima sa te liste da uđu u tranzitnu zonu. Kako podnosilac predstavke nije mogao da uđe u Mađarsku, boravio je u Srbiji. Krajem 2016. godine podnosilac predstavke se dobrovoljno vratio u Pakistan.
ESLJP je ponovio da je u pogledu država ugovornica poput Mađarske, koje imaju spoljnu granicu šengenskog prostora, efikasnost prava iz Konvencije zahteva da te države stave na raspolaganje istinska i efikasna sredstva za zakonski ulazak, posebno granične postupke za dolazak na granicu. U slučaju podnosioca predstavke, dostupne pristupne tačke bile su udaljene 40 i 84 km od mesta gde je vraćen u Srbiju. Podnosilac predstavke je tvrdio da su mu te zone bile nepristupačne zbog dnevnog ograničenja ljudi i potrebe da se prethodno registruje na listu čekanja. ESLJP je smatrao da zbog dnevnih ograničenja prijema, koja su bila prilično niska, i nedostatka bilo kakvog formalnog postupka praćenog odgovarajućim zaštitnim merama koje regulišu prijem migranata, Mađarska nije obezbedila efikasno sredstvo za ulazak. Kao rezultat toga, ESLJP je utvrdio da je proterivanje podnosioca predstavke bilo „kolektivno“ što je dovelo do kršenja njegovih prava.
ESLJP je takođe je primio k znanju Vladin argument da su lica koja su udaljena prema članu 5 (1a) Zakona o državnim granicama bila obaveštena o svom pravu na žalbu protiv policijske odluke. Međutim, Vlada nije obrazložila pravni osnov za takvu žalbu, niti je pružila bilo koju relevantnu sudsku praksu ili se pozvala na bilo koji drugi pravni lek. ESLJP je shodno tome utvrdio da podnosilac predstavke nije imao na raspolaganju odgovarajući pravni lek, što je dovelo do kršenja Konvencije.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava