18 apr Loši uslovi imigracionog pritvora zbog između ostalog spajanja zdravih pritvorenika sa Kovid-19 pacijentima
U slučaju Feilazoo protiv Malte (predstavka br. 6865/19, 11.03.2021), Evropski sud za ljudska prava (“ESLJP”) jednoglasno je zaključio da je došlo do kršenja člana 3 (zabrana nehumanog i ponižavajućeg postupanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima (“Konvencija”), kršenje člana 5 stav 1 (pravo na slobodu i sigurnost) i kršenje člana 34 (pravo na pojedinačnu predstavku).
Slučaj se odnosio na uslove imigracionog pritvora podnosioca predstavke i njegovu zakonitost. U februaru 2010. godine podnosilac predstavke se izjasnio krivim za krivična dela narkotika i pored zatvorske kazne dobio je i novčanu kaznu i morao je da plati troškove. Kako nije mogao da plati celokupan iznos novčane kazne, osuđen je na dodatnih 22,5 meseci zatvora. Neposredno pred puštanje iz zatvora podnosilac predstavke izjavio je da će se vratiti u Španiju, gde je i boravio. Prema navodima Vlade Malte, španske vlasti su mu odbile dozvolu da se vrati. Po puštanju iz zatvora, umesto toga, doveden je u imigracionu kancelariju, gde mu je saopšteno da će biti vraćen u Nigeriju.
Imajući u vidu da su nigerijske vlasti odbile da mu izdaju putnu ispravu, podnosilac predstavke još uvek nije deportovan.
Podnosilac predstavke je 19. avgusta 2019. godine podneo predstavku ESLJP-u, pri čemu je Vlada Malte bila obaveštena o svim njegovim žalbama. Zastupnik podnosioca predstavke za pravnu pomoć u to vreme nije podneo naknadnu prepisku ili zapažanja, uprkos tome što je to od njega zatraženo, s tim što je podnosilac predstavke tvrdio da ga taj advokat nije kontaktirao i da nije dobio adekvatnu pravnu pomoć.
ESLJP je uzeo u obzir nekoliko nedsotataka u pogledu pritvoru podnosioca predstavke. ESLJP je posebno utvrdio da je podnosilac predstavke bio 77 dana sam bez pristupa prirodnom svetlu, kao i da tokom većeg dela pritvora nije imao pristup vežbanju. ESLJP je takođe bio veoma zabrinut zbog neoborivih navoda da je podnosilac predstavke bio smešten sa ljudima koji su u karantinu zbog virusa Kovid-19, za šta izgleda nije bilo medicinskih razloga. Sve u svemu, ESLJP je utvrdio da su uslovi pritvora bili neadekvatni. U svetlu gore navedenog, ESLJP je utvrdio kršenje prava podnosioca predstavke iz člana 3 Konvencije.
ESLJP je takođe utvrdio da vlasti nisu bile dovoljno marljive u procesuiranju njegove deportacije i da su razlozi za pritvor podnosioca predstavke prestali da važe. Prema tome, ESLJP je utvrdio kršenje prava podnosioca predstavke na slobodu i sigurnost.
ESLJP je takođe smatrao da vlasti nisu uspele da obezbede podnosiocu predstavke mogućnost da dobije kopije dokumenata koji su mu bili potrebni za potkrepljivanje navoda njegove predstavke, kao i da sa njegovom prepiskom u vezi sa ovim slučajem pred ESLJP-om nije postupano poverljivo, što je predstavljalo neopravdano mešanje u njegovo pravo na pojedinačnu predstavku. ESLJP je takođe utvrdio da je zastupanje podnosioca predstavke bilo neadekvatno, posebno u pogledu nedostatka marljivosti u radu sa njegovim slučajem, nedostatka redovnog kontakta advokat-klijent uprkos zahtevima ESLJP-a i nečinjenja vlasti da ispravi takvu situaciju. U svetlu gore navedenog, ESLJP je utvrdio kršenje prava podnosioca predstavke i na pojedinačnu predstavku.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava