Neefiksan odgovor hrvatskih vlasti na nasilni homofobični napad doveo do povrede Konvencije

U slučaju Sabalić protiv Hrvatske (predstavka br. 50231/13 od 14.01.2021. godine) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je zaključio da je došlo do kršenja člana 3 (zabrana nehumanog ili ponižavajućeg postupanja) u vezi sa članom 14 (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).

Slučaj se ticao navoda podnositeljke predstavke da su odgovori vlasti na nasilni homofobični napad na nju bili neadekvatni. Napadnuta je u noćnom klubu kada je odbila muškarca koji joj je prišao, otkrivši mu da je lezbejka. Muškarac ju je potom istukao i šutirao, dok je uzvikivao ’Sve vas treba ubiti!’ I ‘Ja ću te ….ti, lezbejko!’. Podnositeljka predstavke je zadobila višestruke povrede po celom telu zbog kojih je lečena u bolnici.

Napadač je u prekršajnom postupku osuđen za kršenje javnog reda i mira i novčano kažnjen sa 300 hrvatskih kuna (približno 40 evra (EUR)). Podnositeljka predstavke, koja nije bila obaveštena o tom postupku, podnela je krivičnu prijavu protiv M.M. pred državnim pravobranilaštvom. Državno pravobranilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu u julu 2011. godine jer je M.M. već bio procesuiran u prekršajnom postupku i njegovo krivično gonjenje bi stoga predstavljalo povredu načela ne bis in idem.

Sveukupno, ESLJP je utvrdio da je odgovor na napad kroz prekršajni postupak pokazao da država nije posvećena principima Konvencije da osigura netolerisanje homofobičnog nasilja ni na koji način.

ESLJP je ponovio da načelo pravne sigurnosti u krivičnim stvarima nije apsolutno. Član 4. stav 2. Protokola br. 7 (pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput u istoj stvari) Konvencije izričito dozvoljava državama ugovornicama da ponovo otvore slučaj na štetu optuženog, gde je, između ostalog, otkriven temeljni nedostatak postupka. U ovom slučaju, ESLJP je utvrdio da je propust da se istraže motivi mržnje koji stoje iza nasilnog napada ili da se uzmu u obzir takvi motivi pri određivanju kazne predstavljao „temeljne nedostatke“ u postupku u smislu člana 4 stav 2 Protokola br. 7.

ESLJP je posebno utvrdio da se prekršajni postupak protiv napadača podnositeljle predstavke nije bavio elementom krivičnog dela zločina iz mržnje i da je rezultirao podrugljivom novčanom kaznom. Stoga bi bilo opravdano da vlasti okončaju ili ponište prekršajni postupak i preispitaju slučaj, umesto da odbace krivičnu prijavu podnosioca predstavke zbog načela ne bis in idem.

Prema tome, ESLJP je utvrdio da pokretanjem neefikasnog prekršajnog postupka i pogrešnim obustavljanjem krivičnog postupka iz formalnih razloga, domaće vlasti nisu adekvatno i efikasno ispunile svoje proceduralne obaveze iz člana 3 u vezi sa članom 14 Konvencije.

Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropske Konvencije o ljudskim pravima