26 jul Krivično gonjenje i naknadno izricanje zabrane upravljanja motornim vozilom zbog kaznenih poena ne predstavljaju dvostruko kažnjavanje u istoj stvari
U svojoj odluci u predmetu Matijašić protiv Hrvatske (predstavka br. 38771/15, 01.07.2021) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) jednoglasno je proglasio predstavku neprihvatljivom.
U 2013. i 2014. godini na području Istre podnosilac predstavke je u prekršajnom postupku kažnjen novčanom kaznom za prekoračenje brzine i u tri odvojena navrata dodata su mu tri kaznena poena. Dana 6. avgusta 2014. godine policija u Istri zabranila mu je da vozi sva motorna vozila zbog ukupnih kaznenih poena koje je prikupio.
Oslanjajući se na član 4. Protokola br. 7 (pravo da se se ne sudi ili kazni dva puta u istoj stvari), podnosilac predstavke se žalio da su njegovo krivično gonjenje i kažnjavanje zbog lakših prekršaja u drumskom saobraćaju i naknadna primena zabrane vožnje zbog istih prekršaja doveli do povrede njegovih prava predviđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
ESLJP je pre svega primetio da se slučaj odnosio na situaciju u kojoj je podnosiocu predstavke izrečena zabrana upravljanja motornim vozilima kao rezultat činjenice da je prikupio određeni broj kaznenih poena za saobraćajne prekršaje koje je počinio tokom zakonskog perioda i zato bi trebalo razlikovati ovaj slučaj od prethodnih slučajeva koje je ESLJP ispitivao, u kojima je izricanje zabrane upravljanja vozilom izdato kao deo sankcije za određeni prekršaj u drumskom saobraćaju.
Vlada je tvrdila da se zabrana vožnje izrečena podnosiocu predstavke kao rezultat prikupljenih kaznenih poena ne može smatrati „krivičnom“ po svojoj prirodi. Prema relevantnom domaćem zakonu, zabrana vožnje prema članu 286 (6) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima klasifikovana je kao preventivna administrativna mera, različita od svake kazne koja se može primeniti u krivičnom ili prekršajnom postupku. Konstatujući da je niz zemalja primenio sistem kaznenih poena u saobraćaju i da je sopstvena sudska praksa naglasila važnost uspostavljanja zakonodavnog i administrativnog okvira osmišljenog da pruži efikasno odvraćanje od pretnji prava na život u kontekstu drumskog saobraćaja, ESLJP se uverio da je primarni cilj zabrane vožnje bio preventivan, kako bi se obezbedila bezbednost u drumskom saobraćaju.
Shodno tome, g. Matijašić nije bio podvrgnut krivičnom gonjenju kada je policija primenila zabranu vožnje zbog njegovih ukupnih kaznenih poena prema članu 286 (6) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. ESLJP je stoga zaključio da član 4. Protokola br. 7 nije primenljiv u njegovom slučaju i odbio je njegovu predstavku kao neprihvatljivu.
Preuzeto sa zvaninog sajta Evropskog suda za ljudska prava