15 feb Osuda za ratne zločine na osnovu komandne odgovornost nije dovela do povrede Konvencije
U predmetu Milanković protiv Hrvatske (predstavka br. 33351/20, 20.01.2022) Evropski sud za ljudska prava („ESLJP“) je jednoglasno zaključio da nije došlo do povrede člana 7 (nema kažnjavanja bez zakona) Evropske konvencije o ljudskim pravima („Konvencija“).
Predmet se odnosio na osudu podnosioca predstavke za ratne zločine, koje su počinile policijske jedinice pod njegovom komandom, protiv srpskog civilnog stanovništva i ratnog zarobljenika, na teritoriji Hrvatske između sredine avgusta 1991. i sredine juna 1992. godine. Podnosilac predstavke se žalio da su prilikom osuđivanja, domaći sudovi primenili protokol koji se primenjuje samo na međunarodne oružane sukobe, dok su se događaji odigrali pre hrvatske nezavisnosti, a time i tokom nemeđunarodnih oružanih sukoba.
ESLJP je primetio da se Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji se primenjuje na teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena u bivšoj Jugoslaviji od 1. januara 1991., uopšteno poziva na „nadređenog“ i stoga ne ograničava njegovu primenu samo na vojne komandante, niti pravi bilo kakvu razliku između međunarodnog ili nemeđunarodnog oružanog sukoba. U svojoj sudskoj praksi, MKSJ je već smatrao da je primena koncepta komandne odgovornosti na ratne zločine počinjene u unutrašnjem oružanom sukobu već bila pravilo međunarodnog običajnog prava 1991. godine.
ESLJP se složio da nema sumnje da je odgovornost komandanata za ratne zločine počinjene u međunarodnom ili unutrašnjem oružanom sukobu bila postojeće pravilo međunarodnog prava u vreme događaja. Štaviše, koncept komandne odgovornosti je izveden iz koncepta odgovorne komande, koji nije pravio razliku između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba.
Štaviše, komandna odgovornost se nije odnosila samo na vojne komandante već i na druge pretpostavljene. S obzirom na prirodu ratnih zločina koje su počinile policijske jedinice pod njegovom komandom, ESLJP je smatrao da je g. Milankoviću, oficiru sa vojnom akademijom, trebalo da bude očigledno da može odgovarati bez obzira da li su ti zločini bili počinjeno tokom međunarodnog ili unutrašnjeg sukoba ili od strane vojnog ili policijskog komandanta.
Što se tiče preostalih argumenata podnosioca predstavke da je osuđen za ratne zločine po komandnoj odgovornosti iako kao zamenik načelnika Uprave policije nije imao dovoljna ovlašćenja da bude krivično odgovoran kao komandant, ESLJP je primetio da su domaći sudovi utvrdili da je podnosilac predstavke imao formalna i stvarna komandna ovlašćenja nad policijskim jedinicama koje su počinile predmetna krivična dela i da je on bio svestan tih zločina. Shodno tome nije bilo povrede člana 7 Konvencije.
Preuzeto sa zvaničnog sajta Evropskog suda za ljudska prava